2017. godine, devojčicu po imenu Madina Hussiny iz Afganistana, udario je i ubio voz nakon što ju je hrvatska policija ilegalno vratila s porodicom u Srbiju, a da im nije dala priliku da zatraže azil u Hrvatskoj. Nakon toga, celi slučaj opstruirale su hrvatske vlasti koje su vršile de facto i nezakonite pritiske ne samo na Medininu porodicu već i na organizacije civilnog društva i zastupnike koji su pokušavali pomoći i tražiti pravdu pred hrvatskim i europskim instancama.

Nakon četiri godine dugog postupka pred Europskim sudom za ljudska prava, Sud je zaključio da je Hrvatska kolektivno proterala šestogodišnje afganistansko dete Madinu Hussiny, njenu majku i još petero njenih braće i sestara, s hrvatske teritorije u Srbiju, usred noći i izvan bilo koje pravne procedure i bez razmatranja njihove konkretne situacije. Isto faktičko i nezakonito proterivanje je na kraju dovelo do Medinine smrti istom prilikom.

Štaviše, Sud je utvrdio da Hrvatska nije provela učinkovitu istragu o okolnostima koje su dovele do smrti šestogodišnje devojčice, te je time povređen i procesni deo prava na život male Madine.

Pravnu borbu pred hrvatskim institucijama i pred ESLJP-om u ovom slučaju vodio je Hrvatski centar za mirovne studije (CMS), njihova pravna služba i njihova advokatica gđa. Bezbradica Jelavić, dok se inicijalna pravna prekogranična saradnja između CMS-a i Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila pokazala vrlo važnom u smislu prikupljanja odlučnih pravnih dokaza, svedočenja i informacija, ključnih za dalje pravne korake pred hrvatskim institucijama i ESLJP. Imajući u vidu da su obe organizacije pravno zastupale Madinu i njenu porodicu u svojim državama – Hrvatskoj i Srbiji, brza pravna koordinacija i komunikacija CMS-a i Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila značajno su doprineli teškoj pravnoj borbi koja je rezultirala konačnom pozitivnom presudom pred ESLJP-om.

Takođe, snažna podrška organizacija civilnog društva sa sedištem na Balkanu (Beogradski centar za ljudska prava, Rigardu, CMS, Centar za zaštitu i pomoć tražiocima azila) pred ESLJP-om, putem njihovih intervencija kao trećih strana, dodatno je doprinela legitimnosti podnete predstavke.

Intervencija Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila je u svom izdvojenom mišljenju izvestila o raširenoj praksi nezakonitog i nasilnog proterivanja migranata iz Hrvatske u Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Takvi su se povratci odvijali izvan službenih graničnih prelaza i bez prethodne najave vlastima zemlje u koju su se migranti vraćali, čime su se kršili važeći sporazumi o readmisiji. Policija je obično naređivala migrantima da slede železnicu ili puteve ili prelaze reka, zbog čega su mnogi od njih doživjeli nesreće i umrli.

Nažalost, presuda Europskog suda za ljudska prava ne može vratiti život stradalom detetu, ali je važna prekretnica za buduće ponašanje zemalja u Europi kada je u pitanju praksa nezakonitog proterivanja izbeglica – pushbacks praksa, u susedne zemlje!

Timovi Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila nastavljaju pratiti južne i severne granice Srbije, gde nailaze na stotine migranata koji svakodnevno hodaju snežnim stazama balkanskih rutau pokušaju da stignu do Centralne i Zapadne Europe. Većinu ih zaustavi granična policija Mađarske ili Hrvatske ili Rumunije, pretrese, opljačka, fizički napadne, vrieđa i nasilno gurne natrag u Srbiju, gde su hiljade tražitelja azila zaglavljene u teškim uslovima, često na otvorenom uz same granice.