Početna / AKTUELNO / Saber: Hoću da ostanem u Srbiji i da radim, što bi to bio problem

Saber: Hoću da ostanem u Srbiji i da radim, što bi to bio problem

pripremio: APC    foto: APC

BEOGRAD,13. juli – Sabera poznajemo već pola godine. Ima 26 godina i dolazi iz Irana

Već prvi prvom susretu u Beogradu je želeo da razbije svaku moguću naznaku predrasude o njemu.

– Ja moram da ti objasnim ko sam!, sugestivno mi je rekao odmah.

– Ja sam grafički dizajner, zanimaju me jezici, ateista sam, feminista, zalažem se za prava životinja, govori kao vlastiti proglas i ulaznicu u novi život ka kojem je krenuo.

Od tada  stalno traži da mu pomognemo da dobije “taj azil”, da ga  zaposlimo. Da bude deo tima APC.

Navodi šta ga za to preporučuje.

– U Teheranu sam završio Umetničku akademiju, kratko sam radio kao grafički dizajner, tada sam rešio da odem i da se nekoliko godina ne vraćam u Iran.

Pobegao sam od učmalosti i nasilja koje je prisutno svuda.  Mladi ljudi u Iranu nemaju opciju. Bio sam buntovan, želeo sam promene. Bio sam u zatvoru. Svako mlad ko ne pripada režimu je bio priveden barem jednom. Ljudi u Iranu ne znaju za slobode. Samo za zabrane.

Nabraja da mu se gadi odanost veri, versko nasilje i sve na šta ta vera tera ljude.

-Ja volim slobodu. Moja porodica je bila protiv toga što sam se deklarisao kao ateiste. To me je samo nateralo da se još više hvalim svojim stavovima i javno ih objavljujem na socijalnim mrežama. Bunio sam se protiv diskriminacije žena, protiv marama, želeo sam da moja devojka i javno bude moja devojka.

Brat mi je sugerisao da odem iz zemlje plašeći se gde će me moja buntovna I revolucionarna narav odvesti.

On mi je pomogao da odem iz Irana.

Prvo sam bio u Turskoj, tamo sam shvatio koliko volim svoju devojku i koliko želim slobodu da svoju ljubav I da je iskažem. Ona je ostala u Turskoj a ja sam došao u Beograd.

Ali i ovde su me sačekale ponovo restrikcijei zabrane. U Beogradu sam proveo pet dana, rekao sam da želim da ostanem u Srbiji, a oni su me poslali u Bujanovac.U Komesarijatu za izbeglice su mi rekli da oni nemaju veze sa azilom u Srbiji, otišao sam u policijsku stanicu, oni su takođe rekli da ne znaju kako da mi pomognu da pokrenem azilnu procedure.

U Komesarijatu su mi predlagali da se prijavim za “mađarsku listu”. Ali ja ne želim u Mađarsku. Ja želim da ostanem ovde.

U međuvremenu  se Saber ponovo vratio u Beograd.   Uspeli smo da pokrenemo azilnu procedure za njega i da ga prebacimo u kamp u Beogradu.  Dolazi svaki dan u našu kancelariju i pita: a kada ću da dobijem radnu dozvolu?

-Imam pravo na rad. Želim da radim kod vas ili u nekoj sličnoj organizaciji,buntovno ponavlja, a oseća mu se  strah od konačnog ishoda u glasu .

Saber čeka I nada se  da će dobiti azil, jer želi da živi ovde I ne zna zašto bi to bio problem.

Dok čeka obradjuje fotografije, objavljuje na svom blogu vesti o situaicji u Iranu, pokreće  diskusiju o tome,   govori  o  tome zašto je napustio Iran.

I kaže, nada  se dobrom.

Pogledajte još

UNCHR: Evropa mora da učini više da zaštiti decu izbeglice